ICSI — ubrizgavanje jednog odabranog spermatozoida direktno u jajnu ćeliju — može prevazići važnu prepreku oplodnji. Ali da li je time uticaj teškog muškog faktora završen?
Veliko istraživanje pokazuje da kod pojedinih teških oblika muške neplodnosti nepovoljnija povezanost može postojati i tokom razvoja embriona i u ukupnoj vjerovatnoći da se iz jedne aspiracije rodi dijete.
To ne znači da muškarac sa veoma lošim spermogramom ne može postati biološki otac niti da će svaki embrion imati problem. Znači da se muški faktor ne završava pitanjem: „Imamo li spermatozoid za ICSI?“
Šta je pokazala velika studija?
Studija objavljena u časopisu Human Reproduction Open obuhvatila je 14.997 prvih IVF/ICSI ciklusa sprovedenih u jednom univerzitetskom centru od 2018. do 2022. godine. ESHRE, Evropsko društvo za humanu reprodukciju i embriologiju, odabralo ju je za stručni Journal Club u martu 2026.
Istraživači su upoređivali ishode kod muškaraca sa urednim nalazom i različitim poremećajima sjemena. Analizirani su blagi do umjereni muški faktor, teška oligoastenozoospermija, opstruktivna i neopstruktivna azoospermija, kriptozoospermija i izolovani poremećaj morfologije spermatozoida.
Autori su statistički uskladili važne faktore, uključujući dob i BMI oba partnera, protokol stimulacije, broj jajnih ćelija i debljinu endometrijuma.
ICSI pomaže spermatozoidu da uđe u jajnu ćeliju — ali tu priča ne završava
U klasičnom IVF postupku spermatozoid treba samostalno da oplodi jajnu ćeliju u laboratorijskim uslovima. Kod ICSI postupka embriolog odabire jedan spermatozoid i ubrizgava ga direktno u zrelu jajnu ćeliju.
Time se zaobilaze prepreke poput veoma malog broja ili slabe pokretljivosti spermatozoida. ICSI je, međutim, način oplodnje. Ne može se zaključiti da su samim ubrizgavanjem spermatozoida uklonjeni svi biološki faktori povezani s razvojem embriona.
U ovoj studiji kod teške oligoastenozoospermije i korištenja hirurški dobijenih spermatozoida muškaraca s azoospermijom zabilježena je niža stopa normalne oplodnje:
- kod teške oligoastenozoospermije 68,1%, prema 71,5% u kontrolnoj grupi;
- kod azoospermije uz korištenje spermatozoida partnera 65,3%, prema 72,4%.
Razlike nisu velike, ali su statistički značajne. Njihov praktični značaj zavisi od ukupne kliničke slike para.
Može li težak muški faktor uticati na razvoj embriona?
Povezanost je uočena i nakon oplodnje. Udio embriona koji su mogli biti transferisani ili zamrznuti iznosio je:
- 48,8% kod teške oligoastenozoospermije, prema 57,3% u kontrolnoj grupi;
- 53,9% kod azoospermije uz spermatozoide partnera, prema 58,1%.
Uspjeh postupka ne procjenjuje se samo prema tome da li je došlo do oplodnje. Put obuhvata dobijanje spermatozoida, normalnu oplodnju, razvoj upotrebljivog embriona, transfer i rođenje djeteta.
Spermatozoid jajnoj ćeliji donosi polovinu genetskog materijala i učestvuje u procesima koji se nastavljaju tokom ranog razvoja embriona. Studija, ipak, nije ispitivala mehanizme koji bi mogli objasniti uočene razlike. Zato se iz nje ne može zaključiti šta ih je neposredno uzrokovalo.
Šta znači kumulativna stopa živorođenja?
Kumulativna stopa živorođenja pokazuje koliko je parova dobilo najmanje jedno živorođeno dijete nakon svih transfera svježih i zamrznutih embriona nastalih iz jedne aspiracije jajnih ćelija. Praćenje u ovoj studiji trajalo je do dvije godine.
Kod teške oligoastenozoospermije kumulativna stopa živorođenja iznosila je 66,3%, u poređenju sa 74,5% u kontrolnoj grupi.
Kod neopstruktivne azoospermije iznosila je 66,4%, naspram 75,8% u kontrolnoj grupi. U istoj podgrupi zabilježena je i viša stopa gubitka klinički potvrđene trudnoće: 18,2% prema 9,4%.
Ovi brojevi opisuju grupe, a ne sudbinu pojedinačnog para. Ne mogu predstavljati ličnu prognozu bez procjene oba partnera, rezerve jajnika, broja jajnih ćelija i prethodnih postupaka.
Nije svaki „loš spermogram“ isti
Važna poruka istraživanja jeste da različiti poremećaji spermograma nemaju nužno isti značaj.
Blagi do umjereni muški faktor nije bio povezan s lošijim reproduktivnim i neonatalnim ishodima u odnosu na kontrolnu grupu. Sličan nepovoljan signal nije utvrđen ni kod izolovanog poremećaja morfologije, opstruktivne azoospermije niti u ciklusima s doniranom spermom.
Najizraženije razlike uočene su kod:
- teške oligoastenozoospermije, definisane kao koncentracija manja od pet miliona spermatozoida po mililitru uz progresivnu pokretljivost manju od 10%;
- neopstruktivne azoospermije, kod koje je proizvodnja spermatozoida teško oštećena, a spermatozoidi se za ICSI pokušavaju pronaći hirurškim putem.
Zato jedan broj iz spermograma nije dovoljan za razumijevanje prognoze. Važni su vrsta i težina poremećaja, ponovljivost nalaza, mogući uzrok, način dobijanja spermatozoida i nalazi partnerke.
Šta studija govori o zdravlju djece?
U analiziranim podacima nije pronađena povezanost muškog faktora sa lošijim akušerskim ili neonatalnim ishodima. Nije utvrđen porast posmatranih rizika poput prijevremenog rođenja, male porođajne težine, makrozomije i fetalnih malformacija.
To je ohrabrujuće, ali odsustvo statistički značajne povezanosti nije dokaz da rizik ne postoji ni u jednoj situaciji. Studija nije ispitivala sva pitanja o dugoročnom zdravlju djece.
Šta ovaj nalaz znači za par koji planira IVF ili ICSI?
Kod teškog muškog faktora planiranje postupka ne treba svesti samo na izbor između IVF-a i ICSI-ja. Potrebno je odgovoriti na četiri pitanja.
1. Možemo li dobiti spermatozoide?
Kod veoma malog broja spermatozoida potrebno je pažljivo planirati laboratorijsku obradu uzorka. Kod azoospermije treba utvrditi da li je riječ o opstruktivnom ili neopstruktivnom obliku i procijeniti mogućnost hirurškog dobijanja spermatozoida.
2. Kolika je vjerovatnoća normalne oplodnje?
ICSI mijenja način na koji spermatozoid dolazi do jajne ćelije, ali ni nakon ICSI-ja oplodnja nije zagarantovana. Na ishod utiču karakteristike i spermatozoida i jajne ćelije.
3. Kako se embrioni razvijaju?
Broj oplođenih jajnih ćelija nije isto što i broj embriona dostupnih za transfer ili zamrzavanje. Embriološki tim prati naredne faze razvoja i tek tada dobija jasniju sliku konkretnog ciklusa.
4. Kakva je ukupna šansa da se dobije dijete?
Rezultat jednog transfera ne daje potpunu sliku. Kumulativni ishod obuhvata sve embrione dobijene iz jedne aspiracije i zato pruža cjelovitiji uvid u uspjeh postupka.
Da li je potrebno dodatno liječenje prije postupka?
Ova studija ne dokazuje da određeni lijek, suplement, laboratorijska metoda odabira spermatozoida ili dodatna procedura poboljšava stopu živorođenja kod svih muškaraca s teškim nalazom. Rezultati zato nisu osnova za automatsko uvođenje dodatnih tretmana.
Prvi korak je traženje mogućeg uzroka. Obrada, u zavisnosti od nalaza, može uključiti ponovljeni spermogram, androloški ili urološki pregled, hormonske analize, ultrazvučnu i genetsku dijagnostiku. Koje pretrage imaju smisla određuje ljekar na osnovu konkretnog slučaja.
Ni test fragmentacije DNK spermatozoida nije zamjena za kompletnu procjenu. Može pružiti dodatnu informaciju u odabranim situacijama, ali se mora tumačiti zajedno s anamnezom, spermogramom i reproduktivnom istorijom para.
Važna ograničenja istraživanja
Rezultati ne dokazuju da je težak muški faktor neposredno izazvao svaki zabilježeni nepovoljniji ishod.
Studija je retrospektivna, opservaciona i sprovedena u jednom centru. Iako su autori statistički uskladili brojne faktore, nije moguće ukloniti sve razlike između grupa.
Uključene žene bile su mlađe od 43 godine i imale BMI ispod 30. Isključene su žene s određenim uzrocima neplodnosti, uključujući smanjenu ovarijalnu rezervu, endometriozu i sindrom policističnih jajnika. Rezultati se zato ne mogu automatski prenijeti na sve parove koji prolaze kroz IVF.
Najvažnija poruka
ICSI je omogućio roditeljstvo mnogim parovima kod kojih bi oplodnja ranije bila malo vjerovatna ili nemoguća. Ali ICSI nije gumica koja briše svaku moguću posljedicu teškog muškog faktora.
Mušku plodnost ne treba posmatrati samo kroz pitanje postoji li spermatozoid koji se može ubrizgati u jajnu ćeliju. Važno je procijeniti uzrok i težinu poremećaja, pripremiti postupak, pratiti razvoj embriona i prognozu objašnjavati kroz kumulativnu šansu za rođenje djeteta.
Ako spermogram značajno odstupa od referentnih vrijednosti ili je postavljena dijagnoza azoospermije, zaključak ne treba donositi na osnovu jednog nalaza. Sljedeći korak je stručna procjena oba partnera i individualni plan liječenja.
Izvori
- Jiang L. i sar. Do different male infertility factors impact embryological, cumulative pregnancy and neonatal outcomes in IVF/ICSI cycles? A retrospective cohort study. Human Reproduction Open, 2025; hoaf073. https://doi.org/10.1093/hropen/hoaf073
- European Society of Human Reproduction and Embryology. ESHRE Journal Club, izdanje 54, 27–28. mart 2026. https://www.eshre.eu/Publications/Journals/JC
