Osamnaest godina čekanja: Iskrena priča o vantjelesnoj oplodnji i nadi
Postoje ljudi kojima se roditeljstvo dogodi spontano. A postoje i oni drugi — ljudi koji godine života ne broje po ljetovanjima, već po medicinskim nalazima, terapijama i rečenicama koje bole više nego što iko može da nasluti.
Biljana Pavlović i suprug Radenko iz Milići živjeli su tako osamnaest godina.
Od vanmaterične trudnoće do osamnaest godina čekanja: Kako počinje borba za roditeljstvo
Zajednički život počeli su 2008. godine. U isto vrijeme počela je i njihova dugogodišnja borba za potomstvo.
Vanmaterična trudnoća.
Brojni pregledi.
Provjera prohodnosti jajovoda.
Nade koje se podignu pa nestanu preko noći.
Godine koje prolaze mnogo brže ljudima koji čekaju dijete.
Biljana danas o tome govori mirno, bez velikih riječi i lažne motivacije.
„Ljudi često kažu: ‘Opusti se, desiće se.’ A istina je da možda hoće, a možda i neće. Mislim da parovi treba sebi da daju neki realan rok. Ako trudnoće nema godinu dana, treba potražiti stručnu pomoć. Nekada problem može brzo da se riješi, ali vrijeme je važno.“
U njenom glasu nema ljutnje. Samo iskustvo žene koja je gotovo dvije decenije učila kako izgleda život kada se nada stalno pomjera za još jedan mjesec.
Kako izgleda ljubav kada godine prolaze između hormona, terapija i čekanja
Kada je odlučila da uđe u proces vantjelesne oplodnje (VTO), Biljana je prestala da radi. Ne zato što je odustala od života, nego zato što čovjek nekad mora da sačuva posljednji komad sebe.
Njen suprug Radenko, vozač po profesiji, bio je podrška i oslonac.
Radio je, putovao, vraćao se kući i znao da postoje večeri kada ništa ne treba popravljati. Samo sjediti pored nekoga ko je umoran od čekanja.
Nekad bi pričali o sasvim običnim stvarima — koliko je poskupjelo gorivo, treba li okrečiti hodnik, gdje bi jednog dana mogli otići na more ako sve jednom bude dobro.
I baš u tim običnim razgovorima ostajali su normalni dok im se život vrtio oko hormona, terapija i datuma.
Prvi postupci nisu donijeli sreću. Januar 2025. godine obilježila je prazna jajna ćelija — medicinski izraz koji zvuči hladno, a zapravo može da slomi čovjeka iznutra.
Ali Biljana kaže da je tada prvi put počela da vjeruje u male znakove.
„Počela sam da vjerujem u simbole. U ljubav. Nekako sam osjećala da će ovog puta biti dobro. A ako nije kako treba — onda nije kraj.“
Drugi postupak vantjelesne oplodnje, u junu 2025. godine, dočekala je drugačije. Bez grča. Bez pokušaja da kontroliše sve. Sa dubokom vjerom i mirom koji dođe tek kada čovjek prođe kroz mnogo tuge.
Zašto su povjerenje, toplina i ljudski pristup važni u procesu vantjelesne oplodnje
Biljana kaže da u ZU Medico-S nije pronašla samo medicinsku uslugu, nego ljude zbog kojih je ponovo osjetila sigurnost.
Za dr Dragana Pavlović Vasić kaže da je bila njihovo „smireno i vedro sunce“.
„Kod nje ste imali osjećaj da vas neko vidi kao čovjeka, a ne samo kao pacijenta.“
Tijanu Mitraković opisuje kao osobu koja je uvijek bila dostupna, profesionalna i odgovorna čak i onda kada su pitanja dolazila u najtežim trenucima.
Poseban utisak ostavila je i embriolog Milica Gvero.
„Odmah sam pomislila — ova žena zna šta radi. I ne znam zašto, ali to mi je bio neki znak.“
Ovakva iskustva pokazuju koliko su povjerenje, podrška i ljudski pristup važni u procesu liječenja neplodnosti i vantjelesne oplodnje.
Ratko i život poslije čekanja: Kako jedno dijete ponovo vrati budućnost u kuću
Danas, pored njih je mali Ratko.
Dječak zbog kojeg se u njihovoj kući, koja je godinama bila tiha, sada čuje lijepi haos.
Ratko im nije donio samo titulu majke i oca. Donio im je život o kojem su godinama ćutali da se ne razočaraju ponovo.
Sada se razgovori vode oko njega.
O tome gdje će na prvo ljetovanje.
Da li voli više kamione ili autiće.
Kako se smije u snu.
Kada će prvi put vidjeti more.
Zbog njega se ponovo prave planovi.
Radi se više.
Sanja više.
Živi više.
Biljana kaže da je nada u njoj nekada gorjela jako, a nekada jedva tinjala.
„Ali nikada nije nestala.“
I možda je upravo to najvažnije u njihovoj priči.
Ne samo činjenica da su poslije osamnaest godina postali roditelji.
Nego da su, čekajući Ratka, uspjeli da sačuvaju jedno drugo.
Da li se i vi nalazite u sličnoj borbi?
Podijelite svoje iskustvo ili potražite stručnu pomoć na vrijeme — jer na ovom putu niko ne bi trebalo da bude sam.
Pozovite broj +387 66 790 849 ili nam pošaljite poruku. Javićemo Vam se.
