Nije svaka odluka o roditeljstvu nastala iz ljubavi. Neke nastanu iz straha da će sutra biti prekasno.
Između dijagnoze i terapije ponekad stane cijela budućnost.
Upravo u tom prostoru — često ograničenom na nekoliko dana ili sedmica — donose se odluke koje nadilaze medicinu.
Za žene i muškarce koji se suočavaju sa ozbiljnim dijagnozama, poput onkoloških oboljenja, očuvanje plodnosti postaje dio terapijskog puta.
Ne kao luksuz ili plan B, već kao mogućnost koja postoji sada.
U Republici Srpskoj, očuvanje plodnosti kod onkoloških pacijenata danas je dio zdravstvenog sistema — standard koji omogućava da se prije početka terapije sačuva mogućnost budućeg roditeljstva.
Za pacijente sa medicinskom indikacijom, uz mišljenje nadležnog onkološkog konzilijuma, dostupne su procedure očuvanja reproduktivnog materijala.
Zamrzavanje i čuvanje spermatozoida i jajnih ćelija sprovodi se do pet godina, u skladu sa medicinskim indikacijama i važećim procedurama — kako bi se očuvala mogućnost roditeljstva u vremenski osjetljivim okolnostima.
Ove odluke se donose brzo.
Često u tišini i bez mnogo vremena za razmišljanje.
Ali njihov značaj traje godinama.
M. Z. iz Banje Luke imao je 36 godina kada mu je dijagnostifikovan rak testisa u trećem stadijumu.
U takvom trenutku, kako kaže, nije razmišljao unaprijed.
“Išao sam dan po dan.”
Tek kada je dobio informaciju da postoji mogućnost zamrzavanja reproduktivnog materijala prije terapije, otvorilo se još jedno pitanje — ne pitanje očinstva sada, nego pitanje da li će ta mogućnost uopšte postojati kasnije.
Tri godine nakon liječenja, ta odluka za njega više nije bila samo medicinski podatak iz dokumentacije.
To je nada sačuvana u trenutku kada je sve drugo izgledalo neizvjesno. Supruga i on odlučili su se nakon izlečenja na roditeljstvo - dobili su još jedno dijete.
Postoje i drugačije priče koje ne počinju dijagnozom, već nadom i željom za majčinstvom.
T. S., zaposlena u jednoj instituciji, našla se pred odlukom koja nije bila nametnuta bolešću, nego životom.
Nakon raskida sa tadašnjim partnerom, prvi put je, kako kaže, ozbiljno osjetila strah da možda neće postati majka.
Do tada je vjerovala da ima vremena. Ali raskid u četrdesetim ne znači samo kraj jedne veze.
Često znači i gubitak nade da ste pronašli osobu sa kojom ćete zasnovati porodicu i imati djecu.
“Jedno vrijeme sam bila u depresiji, jer sam se potajno nadala majčinstvu,” kaže ona.
“Onda sam donijela jednu od prvih važnih odluka za sebe — da zamrznem jajne ćelije za neka buduća vremena.”
U toj rečenici nema dramatike, ali ima odlučnosti.
To nije odluka protiv ljubavi.
To nije odluka protiv partnerstva.
To je odluka protiv pasivnog čekanja.
Neke žene ne zamrzavaju jajne ćelije zato što odgađaju život,
nego zato što pokušavaju da mu sačuvaju mogućnost.
Jer ponekad medicina ne znači samo liječenje.
Ponekad znači i sačuvati nadu u nešto što tek treba da počne.
Piše: Dragana Aleksić - Matić
