Nerijetko - iza pojave vaginalnog sekreta kao prvog simtoma obično stoji vaginalna infekcija.
Vrste vaginalnih infekcija?
Najčešća vrsta vaginalnih infekcija je bakterijskog porijekla i uglavnom je izazivaju bakterije koje “žive” u vagini u vrlo malim količinama. Infekcije mogu da izazovu i polno prenosive bolesti.
Medicinskim rječnikom rečeno, najčešće su: bakterijske vaginoze, Candida vulvovaginitis (kandidijaza) i trihomonijaza, a najčešći uzročnici upala bakterija: Gardnerella vaginalis, gljivice roda Candida i parazit Trihomonas vaginalis.
Koji su simptomi vaginalne infekcije?
Prvi simptom vaginalne infekcije je pojava sekreta i na početku je gotovo nemoguće znati da li se radi o “normalnom” ili iscjetku iza kojeg se krije infekcija. Kod žena koje su reproduktivnoj životnoj dobi, bijelo pranje je normalno stanje i može da bude bjelkasto ili prozirno, gusto ili rijetko i bez mirisa. Naglašavamo da izgled sekreta zavisi od dana menstrualnog ciklusa .
Prisustvo iscjetka se mijenja tokom ciklusa pod uticajem hormona ili kao posljedica korišćenja hormonske terapije. Na količinu mogu da utiču i stres, lijekovi, različite dijete.
Ipak najjednostavniji način da razlikujete normalni, fiziološki iscjedak od onog koji ukazuje na infekciju je boja i miris.
Kako se utvrđuje čistoća sekreta?
Stepen čistoće vaginalnog sekreta određuje se nalazom koji zovemo vaginalni bris. Nalaz se uzima tokom ginekološkog pregleda ukoliko se utvrdi postojanje pojačane sekrecije, odnosno tokom redovne ginekološke kontrole.
Stepen čistoće vagine podijeljen je u šest grupa i to: I, II, III, IV, V i VI grupa vaginalnog sekreta koje tumačimo:
- I i II grupa je fiziološki sekret ili normalna grupa “bijelog pranja”
- III grupa je mješovita bakterijska infekcija
- IV grupa je gonoreja
- V grupa je Trichomonas vaginalis
- VI grupa znači da postoji gljivična infekcija
Pojačana vaginalna sekrecija može biti posljedica i upalnog procesa na drugim dijelovima genitalnog trakta.
Koje su najčešće vaginalne infekcije ?
Bakterijska vaginoza nastaje zbog promjene vaginalne flore (smanjenog broja laktobacilusa, a povećanja broja Gardnerele, anaeroba, mikoplazmi) bez znakova upale.Kao rezultat ovog poremećaja dolazi do nastanka obilnog vaginalnog sekreta neugodnog mirisa sa porastom ph vrijednosti iznad 4.5.
- Vaginitis je upala vagine i manifestuje se sekretom, a najčešći uzročnici vaginitisa su: candida spp. i trihomonas vaginalis. Beta hemolitički streptokoki i staphylococcus aureus rijetko izazivaju vaginitis kod odraslih žena, češće kod djevojčica. Kod starijih žena čest je atrofični vaginitis usljed nedostatka estrogena i neravnoteže fiziološke mikrobiote.
- Vulvovaginitis je upala sluznice vulve i vagine.
- Cervicitis je upala sluznice grlića - cilindričnog epitela (dio materice ), a važan je zbog mogućnosti širenja infekcije na gornje djelove polnih organa: matericu , jajnike, jajovode koji su primarno bez bakterija što može ostavljati trajne posljedice u vidu hronične upale i steriliteta.Najčešći uzročnici cervicitisa su :chlamidia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae I Herpes simplex virus.
Uzimanje mikrobioloških briseva je potrebno ako imamo bol, crvenilo ili otok sluznice i spolovila.
Koje cervikalne briseve najčešće uzimamo?
Za uzimanje briseva nije vam važno koja je faza ciklusa – bitno je da nemate menstruaciju i da trenutno niste pod terapijom vaginaletama ili antibioticima. Praksa je da se cervikalni brisevi rade na:
- cervikalni bris na bakterije
- ureaplasmu urealyticum,
- ureaplasmu parvum
- mycoplazmu hominis
- chlamydiu trachomatis
- HPV tipizacija
Šta su vaginalne gljivične infekcije?
Vaginalna gljivična infekcija naziva se i kandidijaza, a vrlo je česta kod pacijentica. Njeno liječenje u većini slučajeva nije komplikovano osim ukoliko je riječ o čestim infekcijama koje se javljaju nekoliko puta godišnje. U tom slučaju zahtjeva duže liječenje.
Može biti posljedica hroničnih oboljena, tako da se češće javlja kod žena koje imaju dijabetes, nakon uzimanja antibiotika, u trudnoći ali i nakon uzimanja terapije kortikosteroidima.
Gljivična upala često se širi i na vanjske dijelove vagine tako da najčešće dolazi do razvoja vulvovaginitisa.
Njenom razvoju pogoduje visoka koncentracija ženskog polnog hormona estrogena, tako da je najčešća tokom trudnoće, a istovremeno rijetko se javlja prije puberteta i kasnije u perimenopauzi.
Kandida u vagini?
Latinski naziv za ovu gljivicu je candida albicans i ona se prirodno nalazi u ustima, probavnom traktu i vagini. Kao posljedica različitih stanja poput stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije može doći do razmnožavanja i pojačanog rasta ove gljivice.
Prepoznaćemo je po sirastom sekretu bez mirisa koji je praćen svrabom. Zapravo, svrab je dominantan simptom ove infekcije i obično se prenosi na spoljne genitalije praćen otokom pa se javlja često peckanje nakon mokrenja i iritacija za vrijeme polnih odnosa.
Ginekolog će relativno lako, već na standardnom ginekološkom pregledu, moći da posumnja na postojanje infekcije koja se liječi antimikoticima koji se koriste loklano u obliku vaginaleta ili kreme. Postoji i oralna terapija (u vidu tableta) koja se u ovom slučaju rijetko primjenjuje.
Zanimljivo je da se ova gljivična infekcija može prevenitari adekvatnom ishranom. Istraživanja su pokazala da da se u cilju održavanja ravnoteže mikroflore organizma preporučuje smanjeni unos hrane bogate ugljenim hidratima, mastima, potom mlijeka I mliječnih proizvoda, alkohola i orašastih plodova.
Gljivice posle antibiotika?
Sada već i ptice na grani znaju da je uz antibiotik neophodan i – probiotik. A, evo i zašto?
Ako ste pažljivo čitali ovaj tekst onda znate da se u vagini i crijevima nalaze mikroorganizmi koji su sastavni dio flore našeg organizma i koji imaju određenu funkciju. Međutim, kada koristimo terapiju antibioticima – oni ne samo da uništavaju uzročnika bolesti nego i ove “dobre” zaštitne mikroorganizme zbog čega mnogi pacijenti imaju problem sa prolivom, povraćanjem, a žene dodatno imaju problem sa vaginalnim infekcijama.
Zato savjetujemo da se uz primjenu antibiotika obavezno koriste preparati koji će obnoviti crijevnu i vaginalnu floru.
Bijelo pranje prije menstruacije?
Ukoliko je vaš iscjedak sluzast, nema ružnu boju I miris to je normalna pojava koja ukazuje na pravilan menstrualni ciklus, pa vas u tom slučaju ne treba zabrinjavati. Naše tijelo reaguje na promjenu hormona u našem organizmu tokom ciklusa i obično je recimo, gušće i intenzivnije sluzavo bijelo pranje znak ovulacije, a gušći mlječan bez mirisa - skore menstruacije. Promjena mirisa i boje je siguran znak da se javite svom ginekologu.
Da li se bijelo pranje može liječiti sobom bikarbonom?
Soda bikarbona se preporučivala i to najčešće kod gljivičnih infekcija budući da pomaže održavanju normalne PH vrijednosti vagine. Međutim, soda bikarbona nije lijek i to je ono što nikako ne smijete zaboraviti.
